Eparhija sv.Nikolaja Ruski Krstur u svojoj delatnosti u sprečavanju i vođenju postupka u slučaju spolnog zlostavljanja maloletnika i ranjivih osoba primenjuje smernice odobrene na plenarnom zasedanju međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metodija., održane putem video linka 02.12.2020.g

email: zastita.sv.nikolja@gmail.com 

telefon: 0658546793

 

 

Poverenici za zaštitu maloletnika:

o. Jaroslav Varga

o.Vladimir Edelinski Mikolka

1 / 9
SMJERNICE ZA POSTUPANJE U SLUČAJEVIMA SPOLNOG
ZLOSTAVLJANJA MALOLJETNIKA I RANJIVIH OSOBA OD STRANE KLERIKA
NA PODRUČJU MEĐUNARODNE BISKUPSKE KONFERENCIJE
SV. ĆIRILA I METODA
UVOD
Po svom poslanju i po svojoj naravi Crkva je svjedok Evanđelja Isusa Krista u
današnjem svijetu. Stalo joj je do vjerodostojnosti svjedočenja njenih pastira, do toga da
njihovo služenje bude u skladu s kanonskim propisima te da odnos klerika i vjernika bude
brižljiv i odgovoran. Može se dogoditi da neki klerici iznevjere svoje poslanje te počine
najteža kažnjiva djela protiv ćudoređa. Ta kršenja su osobito teška kada imaju nemile
posljedice za druge kao što je to spolno zlostavljanje i iskorištavanje maloljetnika, kao i
drugih ranjivih osoba (usp. Vos estis lux mundi, čl. 1 § 2). Tužna i teška pojava spolnog
zlostavljanja maloljetnika i ranjivih osoba od strane klerika, redovnika ili osoba posvećenog
života, zahtijeva stalno zauzimanje crkvene zajednice, koja je pozvana suočiti se s ovim
problemom u duhu pastoralne osjetljivosti, pravednosti, sukladno odredbama kanonskog
prava i državnog zakonodavstva. U tom kontekstu osobitu važnost dobiva zaštita
maloljetnika i ranjivih osoba, skrb za žrtve zlostavljanja, te formacija budućih klerika.
Noviji crkveni dokumenti u materiji spolnog zlostavljanja maloljetnika i ranjivih osoba
od strane klerika (Motu proprio Sacramentum sanctitatis tutela, kojim se proglašavaju
Normae de gravioribus delictis, 30.04.2001.; Izmjene, 21.05.2010.; Izmjene 03.12.2019.;
Motu proprio Vos estis lux mundi, 7.05.2019.; Pismo Kongregacije za nauk vjere,
03.05.2011.), pokazuju da je sigurnost malodobne i/ili ranjive osobe prvotna briga Crkve i
sastavni dio pojma općeg dobra.
Među važnim odgovornostima dijecezanskog biskupa, eparha i njima izjednačenih, te
višeg poglavara ustanove posvećenog života, radi osiguranja zajedničkog dobra vjernika i
posebno zaštite djece i mladih, kao i ranjivih osoba, jest i dužnost primjerena reagiranja na
eventualne slučajeve spolnog zlostavljanja maloljetnika i ranjivih osoba od strane klerika u
nad/biskupiji koja mu je povjerena. Bolno smo svjesni ozljeda i rana koje nastaju pogrešnim
ponašanjem i samo jednog klerika i izražavamo svoje duboko suosjećanje sa svim žrtvama.
Namjena smjernica je olakšati primjenu važećih kanonskih odredbi u odnosu na
državna zakonodavstva na razini Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda (u
daljnjem tekstu: MBK), a sve u skladu s onim što zahtijeva Sveti Otac te Kongregacija za
nauk vjere.
I. UVODNE NAPOMENE
1. Tumačenje pojmova
a. Spolno zlostavljanje maloljetnika ili ranjive osobe nastaje seksualnom aktivnošću
odrasle osobe, u odnosu na maloljetnika ili ranjivu osobu, koje ide od povrede intimnih
granica pa sve do silovanja. Isključivu odgovornost iskorištavanja situacije za
zadovoljavanje vlastitih spolnih poriva snosi sam klerik, čak i ako poticaj dođe od
maloljetnika ili od ranjive osobe (usp. Sacramentorum sanctitatis tutela / Normae de
gravioribus delictis [u daljnjem tekstu Normae], čl. 6; Vos estis lux mundi, čl. 1 § 1, a).
2 / 9
b. Pod pojmom maloljetnik smatra se osoba koja je mlađa od 18 godina, a s
maloljetnikom se izjednačava i punoljetna osoba koja je zakonom njemu izjednačena (usp.
Normae, čl. 6 § 1, 1°).
c. Pod pojmom ranjiva osoba podrazumijeva se svaka osoba u stanju nemoći, fizičkog
ili psihičkog nedostatka, ili deprivacije osobne slobode koja joj stvarno, također povremeno,
ograničava sposobnost razumijevanja i htijenja odnosno da se odupre napadu (usp. Vos estis
lux mundi, čl. 1 § 2, c).
d. Zastara u slučaju zlostavljanja maloljetnika je 20 godina, a računa se od trenutka
kada žrtva napuni 18 godina života. Kongregacija za nauk vjere može u posebnim
slučajevima eventualno ukinuti zastaru (usp. Normae, čl. 7).
e. Za mjesne biskupe, eparhe i njima izjednačene osobe, te za više redovničke
poglavare ustanova posvećenog života papinskog prava u daljnjem tekstu će se koristiti
pojam ordinarij.
2. Sadržaj kažnjivog djela
Prema važećim odredbama klerik može počiniti sljedeća kažnjiva djela protiv
ćudoređa, koja su pridržana Kongregaciji za nauk vjere:
a. »kažnjivo djelo protiv šeste Božje zapovijedi počinjeno od klerika s maloljetnikom
mlađim od osamnaest godina; u ovom broju, izjednačena je s maloljetnikom osoba koja ima
smanjenu uporabu razuma;
b. stjecanje ili posjedovanje ili raspačavanje bilo kakvog pornografskog prikazivanja
maloljetnika mlađih od osamnaest godina od strane klerika, u pohotne svrhe, na bilo koji
način i bilo kojim sredstvima« (Normae, čl. 6; Normae – Izmjene, 3.12.2019., čl. 1; usp. Vos
estis lux mundi, čl. 1 § 2, c. iii).
3. Pretpostavka nedužnosti
Osumnjičeni klerik uživa pretpostavku nedužnosti dok se ne dokaže suprotno, no
ordinarij mu može, kao mjeru opreza, ograničiti vršenje službe u očekivanju razjašnjenja
optužbi. U slučaju lažne ili klevetničke optužbe ordinarij treba poduzeti sve mjere kako bi se
povratio dobar glas klerika koji je bio nepravedno osumnjičen.
Prema osobi koja prijavi kažnjivo djelo treba se ophoditi s poštovanjem, slušanjem,
ukazivanjem pomoći i brigom (usp. Vos estis lux mundi, čl. 5). Podnošenje prijave neka se
promatra u kontekstu primjene evanđeoskog načela (usp. Mt 18, 15-17) i odrazom
sudjelovanja vjernika u pastoralnoj brizi Crkve.
II. PRIMJENA KANONSKIH ODREDBI U SLUČAJU PRIJAVE
1. Podnošenje prijave i minimalni formalni preduvjeti:
Svaki klerik ili član Ustanove posvećenog života odnosno Družbe apostolskog života,
čim primi vijest ili ima osnovane razloge smatrati da je počinjeno kakvo djelo o kojemu se
govori u broju I/2 ovih smjernica, dužan je to bez odlaganja prijaviti nadležnom ordinariju
(usp. Vos estis lux mundi, čl. 3 § 1).
a. Prijavitelj treba podnijeti prijavu ordinariju ili za to ovlaštenim osobama u pisanom
obliku s potpisom podnositelja prijave. Na razini MBK prijave se podnose u biskupskim
ordinarijatima, a za nad/biskupije u Republici Srbiji sustav za podnošenje prijave je
Međubiskupijski sud prvog stupnja u Novom Sadu. Svaki ordinarij mora imenovati ovlaštene
3 / 9
osobe na razini svoje biskupije kojima se prijavitelji mogu obratiti. Imena tih osoba moraju
biti objavljena na službenoj internetskoj stranici i u Službenom glasniku svake pojedine
biskupije.
b. Ako maloljetni prijavitelj ili ranjiva osoba osobno i usmeno podnosi prijavu, s njim
moraju biti nazočni njegovi roditelji ili skrbnici, a ima i pravo na pravnu zaštitu. Usmenu
prijavu u pisanom obliku trebao bi sastaviti sam prijavitelj, a ako nije u mogućnosti osobno
sastaviti prijavu neka to učini pred ovlaštenom sobom, odnosno uz njegovu pomoć, koji je
bez odlaganja mora predati ordinariju.
c. Prijava mora sadržavati odgovarajuće indicije, (ne mora nužno sadržavati i dokaz o
krivnji), tj. što je moguće više navoda o okolnostima, podataka o vremenu i mjestu djela,
uključenih osoba odnosno onih koji su upoznati s činjenicama, kao i sve ostale okolnosti koje
mogu biti korisne za brižnu procjenu činjenica (usp. Vos estis lux mundi, čl. 3 § 4).
d. Ordinarij ili ovlaštena osoba mora bez odlaganja ispitati svaki slučaj nezavisno od
izvora kojim se dolazi do informacija o mogućem prijestupu klerika u ovoj materiji, čak i ako
vijest o kažnjivom djelu dolazi iz izvora čija se vjerodostojnost na prvi dojam može činiti
dvojbenom.
2. Prosudba o vjerodostojnosti prijave i obveze crkvene vlasti
Kad ordinarij zaprimi prijavu koja udovoljava minimalnim preduvjetima treba istražiti
prijavljene činjenice i poduzeti sljedeće:
a. Čim zaprimi obavijest o mogućem spolnom zlostavljanju maloljetnika od strane
klerika koji su u njegovoj jurisdikciji, ordinarij je dužan odmah pristupiti temeljitoj procjeni
vjerodostojnosti takve obavijesti (usp. kan. 1717). Treba izbjegavati svaki daljnji postupak u
slučaju očito tendencioznih ili klevetničkih obavijesti, odnosno obavijesti za koje nema
nikakvog prihvatljivog dokaza, pa bi svaka daljnja istraga bila apsolutno suvišna (usp. kan.
1717, § 1).
b. Uvijek ostaje na snazi nepovredivost ispovjedne tajne (usp. kan. 983).
c. U praksi je uvijek ordinariju dana ovlast zaštite djece, maloljetnika i ranjivih osoba
ograničavanjem aktivnosti bilo kojeg klerika u njegovoj biskupiji. Ordinarij može osobno ili
preko povjerenika provesti procjenu vjerodostojnosti, koja se treba provesti u što je kraćem
roku. U toj fazi ordinarij odlučuje hoće li klerika upoznati s optužbama protiv njega i hoće li
prema njemu poduzeti eventualne mjere kako bi se spriječila mogućnost ponavljanja
pretpostavljenih kažnjivih djela, pri čemu i dalje vrijedi presumpcija nedužnosti dok se ne
dokaže suprotno.
d. Ako se utvrdi vjerodostojnost dojave navedenih djela pa se stoga prethodna istraga
smatra posve suvišnom, ordinarij može klerika izravno prijaviti Kongregaciji za nauk vjere
(usp. Normae, čl. 17).
e. U skladu s građanskim zakonodavstvom i njegovim pravima pred državnim tijelima,
pazeći da se očuvaju dokumentirani tragovi i izbjegavajući svaki oblik odvraćanja,
počinitelja treba upozoriti, ako to okolnosti zahtijevaju, da se sam prijavi mjerodavnim
državnim tijelima.
f. U slučajevima u kojima je spolno zlostavljanje povezano s nekim drugim kažnjivim
djelom protiv dostojanstva sakramenta pokore (usp. Normae, čl. 4) prijavitelj ima pravo
zahtijevati da se njegovo ime ne obznani prijavljenom svećeniku (usp. Normae, čl. 24, § 1).
g. U onim slučajevima u kojima je isključena vjerodostojnost nezakonitih djela za koja
se tereti klerik pa ordinarij odluči prekinuti daljnji postupak, ordinarij će u svom tajnom
arhivu čuvati odgovarajuću dokumentaciju kojom će u slučaju potrebe moći opravdati
postupke i obrazložiti svoju odluku (usp. kan. 1719).
4 / 9
3. Prethodna istraga
a. Ako se ne može isključiti vjerodostojnost obavijesti o počinjenom kažnjivom djelu,
provest će se prethodna istraga prema odredbi kan. 1717.
b. Osim ako za suprotno ne postoje ozbiljni razlozi, neka se optuženog klerika upozna
s optužbama protiv njega i neka mu se pruži prilika da na njih odgovori.
c. Tijekom prethodne istrage, da bi se spriječilo moguće ponavljanje kažnjivih djela,
ordinarij može izreći ono što je utvrđeno u kan. 1722 ZKP i u kan. 1473 ZKIC (npr.
ograničenje vršenja crkvene službe, razrješenje službe, zabrana približavanja djeci, mladima
i ranjivim osobama), pri čemu i dalje vrijedi pretpostavka nedužnosti dok god se ne dokaže
suprotno. Tijekom prethodne istrage jednostavni premještaj klerika u pravilu je neadekvatna
mjera ako se uz to ne odredi i suštinska promjena dužnosti ili primjereni nadzor zbog
opreznosti (usp. Normae čl. 19).
d. Prestanak učinaka eventualno donesenih mjera određuje se dekretom kad nestane
potreba za njima. Učinci tih mjera automatski prestaju okončanjem kaznenog postupka (usp.
kan. 1722).
e. Mjere treba donositi po mogućnosti uz suradnju samoga klerika (eventualno i osobe
od njegova povjerenja, npr. odvjetnika), ne umanjujući pritom njihovu učinkovitost; u
svakom slučaju, primjena mjera nipošto ne smije biti uvjetovana pristankom klerika (usp.
kan. 1722).
f. Ako predmetni postupci nisu već postali notorno poznati, potrebno je primijeniti
mjere zaštite kako navedene mjere ne bi ugrozile ugled klerika. Razloge za poduzimanje
navedenih mjera nije potrebno objavljivati, osim ako za to postoje valjani razlozi.
g. O aktivnostima koje se provode tijekom prethodne istrage sastavit će se i čuvati
kompletna dokumentacija prema odredbi kan. 1719.
h. Nakon što se sprovede prethodna istraga, bez obzira na njezin ishod, bez pozivanja
na vjerodostojnost ili ne vjerodostojnost optužbe, ordinarij će s provedenom istragom
upoznati Kongregaciju za nauk vjere prema odredbi Normae čl. 16, kako bi Kongregacija
mogla donijeti odgovarajuće odluke.
i. U slučaju da nema osnove za formuliranje vjerodostojne optužbe, klerik nad kojim
je provedena istraga bit će oslobođen u potpunosti i ako je to potrebno, poduzet će se sve
potrebne mjere kako bi mu se vratio dobar glas i ugled.
4. Postupak nakon prethodne istrage
U pravilu se u pogledu delicta graviora postupa sudskim putem (usp. Normae, čl. 21,
§ 1). Ako sama Kongregacija za nauk vjere ne preuzme vođenje postupka zbog specifičnih
okolnosti, ona povjerava ordinariju odnosno višem redovničkom poglavaru vođenje daljnjeg
postupka (usp. Normae čl. 16).
a. Budući da se po delicta graviora redovito postupa sudskim postupkom, na razini
MBK za teritorij Republike Srbije nadležan je Međubiskupijski sud prvog stupnja u Novom
Sadu, dok se za ostalo područje nadležne pojedine biskupije odnosno ordinariji (usp. Vos
estis lux mundi, čl. 2 § 1). Postupak vezan za ova kažnjiva djela ima voditi sudsko vijeće od
tri suca (usp. kan. 1425, § 1, 2°), promicatelj pravde i bilježnik. Postupak se mora voditi
sukladno uputama Kongregacije za nauk vjere, koja je u svakom slučaju drugostupanjski sud.
b. U slučaju kad Kongregacija za nauk vjere odredi postupak izvansudskom odlukom
(usp. Normae, čl. 21, § 2), ordinarij je dužan optuženom kleriku osigurati potpuno ostvarenje
njegovog temeljnog prava na obranu (usp. kan. 1720).
5 / 9
c. Pravomoćni predstavnik žrtve ili odgovorna osoba ima pravo sudjelovati u
kanonskom procesu, te tražiti nadoknadu za pretrpljenu štetu od strane odgovornog (usp. kan.
1729).
d. U pravilu se u odnosu na klerika koji je proglašen krivim za spolno zlostavljanje i
iskorištavanje djece, maloljetnika ili ranjivih osoba primjenjuju dvije vrste kanonskih mjera,
i to:
– mjere koje ograničavaju javnu službu u potpunosti ili barem na način da se isključi
kontakt s djecom, maloljetnicima i ranjivim osobama. Ove mjere mogu biti popraćene
jednom kaznenom zapovijeđu;
– crkvene kazne, od kojih je najteža otpuštanje iz kleričkog staleža.
e. Trajne se okajničke kazne ne mogu određivati ili donositi izvansudskom odlukom
(usp. kan. 1342, § 2; Normae, čl. 21, § 2). U tu svrhu se ordinarij treba obratiti Kongregaciji
za nauk vjere koja može iskoristiti svoje pravo prepuštanja odluke rimskom prvosvećeniku,
prema odredbi čl. 21, § 2 Normae. Kongregacija za nauk vjere, međutim, može dodijeliti
mandat za izricanje trajnih okajničkih kazni, ne isključujući otpuštanje iz kleričkog staleža,
također i izvansudskom odlukom, službeno ili na zahtjev ordinarija (usp. Normae, čl. 21, §
2, 1°).
f. Kongregacija za nauk vjere također ima pravo najteže slučajeve dati na odlučivanje
rimskom prvosvećeniku radi otpuštanja iz kleričkog staleža ex officio.
g. U svakom trenutku provedbe stegovnih ili kaznenih postupaka kleriku će se osigurati
pravna i dušobrižnička stručna pomoć, kao i mogućnost ostvarenja njegovog temeljnog prava
na obranu, te biti osigurano pravedno i dostojno uzdržavanje.
h. Klerik koji je proglašen krivim treba započeti s procesom prihvaćanja odgovornosti
i ozbiljne obnove vlastita života što se može provoditi i kroz odgovarajuće terapeutsko-
rehabilitacijske programe uz njegovu spremnost na popravljanje učinjene štete.
i. U težim slučajevima, optuženog treba potaknuti da sam zatraži od Apostolske Stolice
otpis (kan. 290) kojim se proglašava gubitak kleričkoga staleža i istodobno udjeljuje oprost
od obveze celibata. U slučaju da je optuženi osuđen na državnom sudu, Kongregacija može
uputiti slučaj izravno rimskom prvosvećeniku za otpuštanje iz kleričkog staleža ex officio
(Normae, čl. 21, § 2).
j. Ordinarij može donijeti odluku o zabrani povratka klerika u javnu službu ako ta
služba predstavlja opasnost za maloljetnike i/ili ranjive osobe ili sablazan za zajednicu. Kada
je ova zabrana trajna i kada se izriče za kažnjiva djela koja su u nadležnosti Kongregacije za
nauk vjere, obvezno je zatražiti i dobiti mandat predviđen u čl. 21 § 2, 1° Normae.
III. KANONSKI POSTUPAK I SURADNJA S DRŽAVNIM VLASTIMA
1. Neovisnost kanonskog i državnog kaznenog postupka
Kanonski postupak u slučaju predmetnih kažnjivih djela neovisan je od onog koji se za
ista kažnjiva djela primjenjuje prema pravu državnih zakonodavstava. Slijedom toga,
ordinarij se, s jedne strane, ne može pozivati na akt, pravomoćne ili nepravomoćne odluke
donesene u državnom postupku, kako bi se izuzeo od obveze donošenja vlastite procjene i/ili
da bi te odluke uzeo kao osnovu u provedbi kanonskog postupka. S druge strane, ako i nije u
tijeku neki kazneni postupak prema državnom pravu (u koji ulazi i prethodna istraga), također
je dužan bez odlaganja pristupiti procjeni vjerodostojnosti (usp. kan. 1717) kad dobije dojavu
o mogućim zlostavljanjima, i, ako je to potrebno, provesti prethodnu istragu te primijeniti
primjerene zaštitne mjere.
6 / 9
2. Suradnja s državnim vlastima.
a. Spolno zlostavljanje djece, maloljetnika i ranjivih osoba nije samo kanonsko
kažnjivo djelo nego i kazneno djelo koje progone državne vlasti (Srbija: „Krivični zakonik
Republike Srbije“
, Službeni glasnik RS, br. 85/2005, 88/2005 – ispr., 107/2005 – ispr.,
72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016 i 35/2019; Crna Gora:
„Krivični zakonik Crne Gore“, Sl. list RCG, br. 70/2003, 13/2004 – ispr. i 47/2006 i Sl. list
CG, br. 40/2008, 25/2010, 32/2011, 64/2011 – dr. zakon, 40/2013, 56/2013 – ispr., 14/2015,
42/2015, 58/2015 – dr. zakon, 44/2017, 49/2018 i 3/2020; Sjeverna Makedonija: „Krivični
zakonik Republike Makedonije“
, Služben vesnik na Republika Makedonija, br. 37/96, 80/99,
43/2003, 19/2004, 81/2005 i 73/2006; Kosovo: KODI NR. 06/L-074 „Penal i Republikës së
Kosovës“
, Gazeta Zyrtare e Republikës së Kosovës, Nr. 2/2019).
b. U slučaju kad je za predmetna kažnjiva djela pokrenut kazneni postupak prema
državnom pravu, važno je da ordinarij surađuje s državnim vlastima. Ta se suradnja mora
odvijati u okviru mjerodavnosti dviju strana i u skladu s propisima mjerodavnih državnih
vlasti.
c. Svaki je građanin dužan poštovati odredbe državnog zakonodavstva koje se odnose
na prijavljivanje kaznenih djela državnim vlastima (Srbija: „Zakonik o krivičnom postupku
Republike Srbije“
, Službeni glasnik RS, br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013,
55/2014 i 35/2019; Crna Gora: „Zakonik o krivičnom postupku“
, Sl. list CG, br. 57/2009,
49/2010, 47/2014 – odluka US, 2/2015 – odluka US, 35/2015, 58/2015 – dr. zakon i 28/2018
– odluka US; Sjeverna Makedonija: „Zakon za krivičnata postapka“
, Služben vesnik na
Republika Makedonija, br. 150/2010; Kosovo: Ligji Nr. 06/L-091 „Për Ndryshimin Dhe
Plotësimin e Kodit të Procedurës Penale“, Nr. 04/L-123).
d. Budući da se kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta,
maloljetnika i ranjive osobe progoni po službenoj dužnosti, neka ordinarij obavijest o
kažnjivom djelu oprezno ispita i ustanovi je li ona vjerodostojna.
e. Nakon toga, shodno pozitivnim državnim propisima, te pazeći da »ne dođe u pogibelj
dobar glas bilo koga« (kan. 1717 § 2), neka se na prikladan način podnese prijava državnim
vlastima, osim ako se istraživanje čini posve suvišnim (usp. kan. 1717, § 1).
IV. PREMA OZDRAVLJENJU I OBNOVI
1. Žrtva u središtu brige ozdravljenja
a. Katolička Crkva više je puta izrazila žaljenje zbog nevinih žrtava, kao i zbog osoba
koje su zlorabile povjerenu im crkvenu službu. Poziv i poticaj Crkve da se bude blizu žrtvama
i da se podupire njihov zahtjev za izvršenjem pravde jasan je znak želje za otkrivanjem istine
i ozdravljenjem.
b. Katolička crkva na području MBK pozvana je stati na stranu onih koji su ranjeni i
koji trpe te doprinijeti ozdravljenju i obnovi. Pastoralno vodstvo zahtijeva saslušati žrtve
pokazujući osjetljivost da je Crkva spremna čuti ono što im se dogodilo, shvatiti njihovu bol
i pratiti ih na teškom putu ozdravljenja i obnove (usp. Vos estis lux mundi, čl. 5). U središte
brige i interesa za ozdravljenje treba najprije staviti žrtvu, a ne ustanovu i zlostavljača.
c. Sve odgovorne osobe koje primaju, saslušavaju, pružaju stručni oblik pomoći
žrtvama neka budu veoma pažljive i svjesne kako je svako zadiranje u ranjenu seksualnu
intimu maloljetnika i ranjivih osoba zlostavljanje koje na maloljetnika ostavlja teške
posljedice (izravno narušava fizičko, emocionalno i mentalno zdravlje žrtve, utječe na
psihosocijalni razvitak). Te posljedice se dodatno pogoršavaju ako se maloljetnoj ili ranjivoj
7 / 9
osobi kao žrtvi ne vjeruje, omalovažava ju se ili ako se štiti ili pokušava štititi zlostavljača,
na bilo koji način ili bilo kojim sredstvima. Neke žrtve dulje vrijeme ne govore o zlostavljanju
zbog različitih čimbenika: stid, pomisao na osobnu krivnju, strah da im se nešto ne dogodi,
bojazan da im se neće vjerovati, da će biti kažnjeni zbog laži i sl. Svi vjernici, svaki prema
svom položaju, neka svojim djelovanjem pridonesu stjecanjem povjerenja kod žrtve, neka
budu graditelji pravde poduzimajući hitne i pravedne korake zaštite žrtve.
d. Za put ozdravljenja neće biti dostatna samo osuda, kazna i isprika, nego i priznanje
i prihvaćanje odgovornosti za zlo i uništenja koja su se dogodila žrtvama i njihovim
obiteljima. Ordinarij ili njegov ovlaštenik stoga neka žrtvi i njegovoj obitelji pruži duhovnu,
socijalnu, pravnu i stručnu medicinsku pomoć poštujući pritom slobodu žrtve da poduzme
po njenom mišljenju najprimjerenije pravne korake.
e. Svaka žrtva ima pravo, ako je pretrpjela neki oblik seksualnih zloporaba od strane
klerika, o tome osobno ili preko roditelja ili zastupnika obavijestiti mjerodavnog ordinarija,
kao i državne vlasti. Osobno obavješćivanje omogućuje ordinariju ili njihovu delegatu
intervenciju bez odlaganja, poglavito u odnosu na žrtvu te pokretanje istrage u smislu kan.
1717.
f. Žrtva neka svojom savješću odgovara za istinitost optužbe. U slučaju lažne optužbe
„žrtva“/tužitelj bi počinio težak grijeh ne samo zato što je tvrdio neistinu nego i time što je
nanio štetu ugledu klerika i oštetio zajednicu vjernika unijevši u nju sumnju i bezrazložan
nemir i tjeskobu. Onaj tko lažno optuži klerika čini kažnjivo djelo lažne prijave i teške
povrede dobroga glasa drugoga u smislu odredba kan. 1390, §§ 2 i 3. U tom slučaju
nepravedno optuženi klerik ima pravo tražiti zadovoljštinu za tešku klevetu pred crkvenim
sudom i državnim sudbenim vlastima.
2. Ozdraviti ranu u Crkvi i društvu.
a. Spolno zlostavljanje maloljetnika ili ranjivih osoba od strane klerika znak je krize
koju valja iskoristiti za put ozdravljenja i obnovu koji treba sadržavati teološku, pravnu,
pastoralnu i odgojnu dimenziju.
– Teološka dimenzija, napose promišljanja o stvaranju muškarca i žene, o grijehu, o
seksualnosti, o odgoju, o vlasti, o služenju otkrivaju da je kod počinitelja kažnjiva djela riječ
o otajstvu ljudske slobode, sposobne samostalno birati između dobra i zla, ljubavi i mržnje,
sebedarja ili iskorištavanja bližnjega.
– Pravna dimenzija zahtijeva da nam u suočavanju s prijavama za seksualno
zlostavljanje na prvom mjestu bude traženje istine. Istina je temelj pravde, a do nje je moguće
doći ako se poštuje postupničko kanonsko pravo. Poštivanje postupničkog prava pomaže u
izbjegavanju nepotrebnih pastoralnih iskrivljavanja kanonskog prava. Riječ je o napasti da
se umanji, u ime iskrivljenog shvaćanja razumijevanja i milosrđa, zahtjevno poštivanje
zakona.
– Pastoralna dimenzija se odnosi na umanjivanje posljedica zla koje se dogodilo te na
sprečavanje neželjenih pojava prema žrtvama i njihovim obiteljima na prvom mjestu. Ova
pastoralna briga za žrtve i njihove obitelji u sebi uključuje istinu, pravdu, razumijevanje i
zaštitu.
– Odgojna dimenzija nam poručuje da se ova kriza u Crkvi i društvu može zaustaviti
ako se krene od odgoja i odgojnih programa.
8 / 9
V. PREVENTIVNE MJERE
Cijela lokalna Crkva (Biskupska konferencija, crkvene pokrajine, nad/biskupije,
dekanati i župe) dužna je raditi na senzibiliziranju svih svojih članova u ovoj materiji
organizirajući različite formativne progame u svrhu prevencije i zaštite djece, maloljetnika i
ranjivih osoba.
a. Kako bi se spriječili slučajevi spolnoga zlostavljanja maloljetnika i ranjivih osoba
potrebna je budnost i zalaganje svih članova Crkve a napose odgovornih osoba.
b. Preventivne mjere započinju interdisciplinarnom formacijom i odabirom odgojitelja,
postupkom primanja kandidata te odgojnim planom i programom malog i velikog sjemeništa.
c. Odgovorne osobe (rektor i njegovi suradnici) neka nastoje dobiti što je moguće
specifičniji profil osobnosti kandidata koji podnosi molbu za primitak u sjemenište. Pritom
treba voditi računa o relativno jasnim pokazateljima u karakteristikama osobnosti i u
ponašanju kod kandidata za svete redove, te valja na poseban način voditi računa o njihovu
odnosu prema spolnosti kao i na probleme koji iz toga odnosa mogu nastati. Neka se zatraži
i stručno mišljenje psihologa. Psihološko savjetovanje može se provesti samo i uvijek uz
prethodni, izričiti, obaviješteni i slobodni pristanak kandidata (usp. Kongregacija za katolički
odgoj, Orientamenti per l’utilizzo delle competenze psicologiche nell’ammissione e nella
formazione dei candidati al sacerdozio, br. 5; i Kongregacija za redovnike i svjetovne
institute, Istruzione sull’aggiornamento della formazione alla vita religiosa, br. 11, § 3). Kad
se pojave pokazatelji koji aludiraju na možebitno formirani poremećaj kod kandidata
potrebno je obvezatno konzultirati stručnjake.
d. Nužan je dio formacije kandidata ozbiljno konfrontiranje s pitanjem spolnosti.
Tijekom formacije kandidati neka upoznaju sami sebe i svaki od njih mora znati prepoznati
svoju emocionalnost, osobine karaktera i možebitne otežavajuće karakteristike osobnosti za
uspješan pastoralni rad, a kompetentno i strpljivo vodstvo neka im pomogne u pronalaženju
odgovornih rješenja.
e. Kontinuirano i redovito pohađanje cjeloživotne formacije klerika može poboljšati
kvalitetno vršenje pastoralne i pedagoške djelatnosti, ponekad i uz sudjelovanje vanjskih
stručnjaka. Trenuci osobne krize (u izvornom značenju riječi) sastavni su dio ljudske
egzistencije i valja ih iskoristiti na osobnu izgradnju. Temeljna vrijednost života u Crkvi je
opirati se i ne klonuti pred takvim situacijama nego si međusobno pružati potrebnu potporu.
Ponekad je nužno potrebna i pomoć izvana od strane stručnjaka.
f. Duhovno vodstvo je sastavni dio početne i trajne formacije klerika. Kako u početnoj
fazi neke nove službe ili zadaće, tako i kod pojave osobne krize neka postoji:
– pomoć uz izraženije vodstvo stručnjaka po preporuci ordinarija;
– mogućnost dodatnog nadzora u dogovoru s ordinarijem.
g. Kod svake inkardinacije, ekskardinacije, dopuštenja prijelaza u drugu partikularnu
Crkvu ili premještaja redovnika (klerika ili časnog brata, redovnice, odnosno člana neke
redovničke ustanove papinskog prava) u drugu državu ili partikularnu Crkvu (usp. kan. 271
i 682), klerik i/ili redovnik mora dostaviti Pismo svjedočanstva o prikladnosti za vršenje
svećeničke službe koje izdaje ordinarij. Pismo treba potvrditi da klerik uživa dobar glas u
mjestu u kojemu trenutno vrši službu, da nije nikad bio suspendiran ili da mu je izrečena
crkvena kazna, da nije počinio niti bio osuđen ni za koje kažnjivo djelo, da se nije nikad
ponašao na neprikladan način prema djeci, mladima i osobama s psihičkim poteškoćama i da
nikad nije za takvo što optužen, da nema neriješenih problema s nekom od ovisnosti.
9 / 9
ZAKLJUČAK
Ove ažurirane smjernice žele ukazati da je odgovornost za rješavanje kažnjivih djela
spolnog zlostavljanja maloljetnika od strane klerika prvotno na mjerodavnom ordinariju, a
zatim i na svim članovima zajednice vjernika i društva. Objektivno traženje istine i pravde
najbolji je odgovor koji možemo ponuditi. Crkva želi stati na stranu ne samo žrtava
seksualnog zlostavljanja od strane klerika, nego i na stranu mnogih drugih žrtava bilo kojeg
oblika nasilja, zlostavljanja i iskorištavanja.
Radi postizanja tog cilja lokalne Crkve će, nakon prihvaćanja ovih Smjernica od strane
Svete Stolice, raditi na izradi kodeksa ponašanja klerika, redovnika, redovnica i svih
zaposlenih u crkvi i crkvenim ustanovama, u radu s djecom i maloljetnicima i ranjivim
osobama.
Tekst Smjernica odobren na plenarnom zasjedanju MBK, održanom putem video linka
02.12.2020.
Mons. Ladislav Nemet SVD,
zrenjaninski biskup
Predsjednik MBK